Delirijum ludila

< studeni, 2004  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Video koje nećete vidjeti na vašim televizorima

18.11.2004., četvrtak

U Italiji formirana parlamentarna komisija koja treba istraziti U238 "misteriju"!!!

17.novembra 2004 u Italiji formirana parlamentarna komisija za istrazivanje dogadjaja u vezi osiromasenog uranijuma
izvor: Il Messaggero Online, izdanje od 18. novembra 2004

Uranio, via alla commissione Martino: «Accertare la veritŕ»


di CARLO MERCURI

ROMA - Ora ci proveranno i senatori a indagare sull’uranio impoverito, usando gli stessi poteri della magistratura. Quattro anni dopo il primo caso di linfoma di Hodgkin, diagnosticato a un nostro militare che era stato nei Balcani. Due anni dopo la terza relazione della Commissione Mandelli,
che aveva parlato di «eccesso statisticamente significativo» di linfomi di Hodgkin presso i nostri militari impegnati nei Balcani. E parecchi decessi dopo (l’Osservatorio militare ne ha registrati 32) e dopo molti altri militari che si sono ammalati (sarebbero 273, sempre secondo le stime dell’Osservatorio).
Ora, si diceva, i senatori proveranno a far luce su questo mistero italiano. E’ stata infatti istituita una commissione parlamentare d’inchiesta, composta da 20 senatori, che avrŕ il compito di indagare se esiste un nesso tra l’uranio impoverito, usato per la confezione di proiettili, e l’insorgenza anomala di linfomi di Hodgkin presso i nostri soldati. La Commissione concluderŕ i suoi lavori entro un anno. Tutti i gruppi parlamentari si sono detti, ovviamente, felici che lo spinoso argomento abbia finalmente cominciato ad esser preso per le corna. Ma, piů di tutti, si sono detti felici i membri dell’Osservatorio militare, vale a dire gli operatori di quella struttura associazionistica che per prima (e a lungo nel diffidente silenzio delle Autoritŕ) denuncio i casi di malattie e decessi. Domenico Leggiero, responsabile del comparto Difesa dell’Osservatorio, infatti dice: «L’istituzione di una commissione d’inchiesta sull’uranio impoverito č un risultato storico, perché per la prima volta le Istituzioni prendono atto che la verita non e sempre e necessariamente quella ufficiale». Le Forze armate per la verita, e a partire dagli allarmanti dati della Commissione Mandelli, presero a sottoporre tutti i militari in partenza per le missioni all’estero (e al loro ritorno) a stringenti test e controlli medici, quelli fissati dal cosiddetto “protocollo Mandelli”. Ma cosě per prevenzione, non sapendo ancora se la causa dei linfomi di Hodgkin risieda davvero nell’uranio impoverito oppure in qualche altra diavoleria utilizzata nei conflitti e non meglio definita.
Si e detto «soddisfatto» per l’istituzione della Commissione il ministro Martino, il quale ha auspicato che si possa arrivare «a conclusioni certe, nell’unico e superiore interesse del personale, militare e civile, che ha operato e opera nell’ambito delle missioni internazionali di pace e nelle installazioni nazionali in cui vengono svolte le attivita esercitative. La verita - ha proseguito il ministro - e una certezza che va ricercata indipendentemente dall’appartenenza politica».

PREVOD USKORO!!! Dajte mi vremena da ga otkucam!
- 17:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

BOSANCI TVRDE DA SU NATO BOMBE DOVELE “ANDJELA SMRTI”

Osiromaseni uranijum
Osiromaseni uranijum
Institut za izveštavanje o ratu i miru, 15. novembar 2004.

Izveštaj o balkanskoj krizi br. 525

BOSANCI TVRDE DA SU NATO BOMBE DOVELE “ANDJELA SMRTI” U NJIHOVE GRADOVE
Hju Grifits, Ekrem Tinjak, Faruk Boric

Mada mnogi stanovnici Bosne vide direktnu vezu izmedju broja obolelih od raka u njihovim zajednicama i koriscenja osiromasenog uranijuma u kampanji iz 1995. godine, misljenja naucnika su i dalje podeljena
DVE ZAJEDNICE – JEDAN SMRTONOSNI PROBLEM
U selu Hadzici, lokalni imam, Hazim Efendi Emso, posmatra grobove koji se sire izvan ograda groblja. Poljana usred ove sumorne industrijske zone Sarajeva prosarana je svezim grobovima.

“Broj sahrana je tek nedavno poceo da raste. Gotovo svakog dana bude po neka sahrana”, kaze on.

Datumi rodjenja i smrti upisani na nedavno postavljene nadgrobne spomenike pokazuju da su mnogi od onih koji su ovde pokopani umrli u srednjem zivotnom dobu. Mnogi su iz naselja Grivici.

“Mnogo je ljudi iz Grivica koji su umrli od raka, mada smo tek ove godine poceli da vodimo evidenciju o preminulima”, nastavlja imam. Cetrdeset milja severnije i 1000 metara iznad nivoa mora, u udaljenim planinama Romanije, jedan drugaciji verski lider suocava se sa istim problemom.

Branko, srpski pravoslavni svestenik u Han Pijesku, pokazuje mapu na zidu kancelarije direktora skole.

“Ovo je selo Japaga. Tu zivi stotinak ljudi, a ovi su umrli od raka od 1996. godine”, kaze on.

“Prvo je umrla kuvarica u vojnoj bazi, Ljeposava. Umrla je od raka kada je imala 45 godina. Pa, onda gospodin Todic koji je umro od iste bolesti sa isto toliko godina. Zatim, Budimir Bojat koji je umro od raka u sezdesetoj godini, kao i Goran Basteh, od raka, u 45. godini.”

Svestenik se od mape okrenuo papirima na stolu. “Svake godine u Japagi bar jedan mlad covek umre od raka”, istice on. “To nije normalno za tako malo selo.”

Na prvi pogled, zajednice u Hadzicima i Han Pijesku izgledaju veoma razlicito. Jedna je dominantno uslimanska zajednica u industrijskoj zoni, dok drugu cine srpska planinska sela u jednoj od poslednjih zona nedirnute divljine u Evropi.

Ali pripadnici obe ove zajednice kazu da pate od neuobicajeno visokih stopa umiranja od raka i veruju da je to posledica koriscenja municije sa osiromasenim uranijumom (OU) za vreme vazdusnih udara NATO u Bosni u septembru 1995. godine.

OSIROMASENI URANIJUM – OSTAVSTINA RATA U BOSNI

Prema definiciji Ujedinjenih nacija, osiromaseni uranijum, OU, predstavlja nusproizvod procesa kojim se prirodni uranijum obogacuje radi koriscenja u nuklearnim reaktorima i nukleranom naoruzanju. Ujedinjene nacije klasifikuju OU kao “nestabilni, radioaktivni teski metal” koji emituje jonizujucu
radijaciju tri vrste: alfa, beta i gama. Sjedinjene drzave, zajedno sa drugim zemljama clanicama NATO, koriste OU u oklopljenim probojnim granatama za tenkove i avione.

NATO avioni su koristili OU protiv vojske bosanskih Srba u avgustu i septembru 1995. godine da bi sto pre priveli kraju opaki trogodisnji ratni sukob u ovoj bivsoj jugoslovenskoj republici.

“Cilj je bio da se prekine lanac komande i upravljacka struktura snaga bosanskih Srba u cilju smanjivanja njihove borbene sposobnosti,” izjavio je izvor iz NATO u Sarajevu. “Nismo pokusavali da unistimo vojsku.”

Prema podacima NATO, od 5. do 11. septembra 1995, njihovi avioni su ispalili 5.800 projektila sa osiromasenim uranijumom u blizini Han Pijeska i Hadzica.

Zapravo, vise od 90 procenata svih projektila sa osiromasenim uranijumom ispaljenih u Bosni za vreme vazdusnih udara zavrsilo je na ove dve lokacije.

NATO navodi da je na vojnu bazu u Han Pijesku, u blizini sela Japaga, ispaljeno 2.400 projektila sa osiromasenim uranijumom.
Jos 1.500 projektila sa osiromasenim uranijumom ispaljeno je na pogone za popravku tenkova u Hadzicima, u blizini naselja Grivici.

Na uzorcima vazduha, vode i zemlje uzetim kod Hadzica i Han Pijeska u oktobru 2002. naucnici iz UN programa za zastitu okoline, UNEP, konstatovali su zagadjenje osiromasenim uranijumom.

“Na zemlji smo pronasli municiju sa osiromasenim uranijumom i otrkili smo prasinu OU u zgradama koje su u Hadzicima bile pretvarane u prodavnice,” izjavio je za IWPR Peko Havisto, sef UNEP misije.

“U Hadzicima smo takodje pronasli dva bunara sa vodom koja je sadrzala male kolicine OU, cak osam godina posle sukoba.”
Dodao je: “U vojnoj bazi u Han Pijesku pronasli smo OU u zgradama, na tenkovima i drugoj opremi, i zabrinuti smo zbog mogucih posledica za regrute koji koriste ovu opremu.”

Medjutim, UNEP ne smatra da ovi nalazi potvrdjuju strahovanja u Bosni da su visoke stope oboljevanja povezane sa kampanjom NATO bombardovanja.

“Izuzetno nizak nivo izlaganja koji je ustanovljen tokom misije pokazuje da je malo verovatno da je OU povezan sa bilo kojom od opisanih posledica po zdravlje,” navodi se u izvestaju.

Ali lokalno stanovnistvo u Han Pijesku i Hadzicima ne slaze se sa ovim zakljuckom. Oni tvrde da su oblasti u kojima zive kontaminirane i da je ova kontaminacija svakako uzrok neuobicajeno visokih stopa oboljevanja, narocito od raka.

NOVAC ZA DEKONTAMINACIJU OBEZBEDNJEN – ALI NIKO GA NE KORISTI


Mada se u izvestaju UNEP iz 2003. preporucuje dekontaminacija zgrada i zemljista ugrozenog osiromasenim uranijumom, pocetna istrazivanja IWPR pokazuju da je na terenu malo ili nimalo ucinjeno da se to i ostvari.
Kada je IWPR posetio vojnu bazu u Han Pijesku, koju je pre vise godina gadjao NATO, pronasli smo unisteni tenk T62 koji je jos rdjao u blizini ograde. Strazari koji su na sprecili da pridjemo blize rekli su da koliko oni znaju mesta kontaminirana osiromasenim uranijumom nisu dekontaminirana.

“Cesto prelazimo preko kontaminiranog zemljista i niko nas nikada nije upozorio na opasnost,” dodali su.

U Federaciji se cuju slicne prituzbe. “Vratili smo se 1997, dve godine posle bombardovanja,” izjavio je Suljo Drina iz mesta Grivci. “Ali zemljiste nikada nije dekontaminirano. Sada je moj otac dobio rak grla.”

Godine 2002, vlada Federacije je odobrila 138.000 konvertibilnih bosanskih maraka za dekontaminaciju lokacija u Hadzicima, dok je od kantonalne uprave Sarajeva zatrazeno jos 123.000 maraka, ali nista jos nije uradjeno.

Cini se da novac nikada nije stigao do odredista. “Tri puta nam je odobravan novac, ali vlada ga je upucivala drugim izvorima,” izjavio je za IWPR Mirsad Teskeredzic, sef federalne direkcije za civilnu odbranu.

“Jednostavno nemamo novca,” dodaje Mustafa Kovac, sef uprave za civilnu odbranu za kanton Sarajeva.

“Potrebna nam je oprema za merenje radijacije, oprema za zastitu naseg osoblja, kao i obuka za njih – ali nema sredstava.”

Peko Havisto, iz UNEP-a, izjavio je za IWPR da je EU ponudila da finansira postupak ciscenja, ali novac nije stigao do lokalnog nivoa.

“UNEP je na seminaru obuke za vlasti u RS i Federaciji saopstio da smo spremni da ponudimo lokalne programe obuke za proces dekontaminacije,” izjavio je, “ali niko se nije pojavio sa zahtevom.”

NEDOSTATAK INFORMACIJA PODSTICE STRAHOVANJA

Lekari u Bosni smatraju da nedostatak publikovanih istrazivanja o efektima osiromasenog uranijma proizvodi klimu nepoverenja.

“Zbunjuje me to sto se u izvstaju UNEP-a tvrdi da su nivoi radijacije u kontaminiranim oblastima u Bosni bezopasni,” izjavila je za IWPR dr Zehra Dizdarevic, ministar zdravlja u kantonu Sarajevo. “S druge strane, u istom izvestaju se daju 24 preporuke za zastitu od kontaminacije i ciscenje u ovim oblastima.”

Ona dodaje: “Tesko je ustanoviti da li je neko oboleo od raka zbog toga sto zivi u blizini jos kontaminirane zone. Ali bez obavljenih istrazivanja, niko ne moze ni poricati takve tvrdnje.”

“U izvestaju UNEP-a se kaze da su potrebna dodatna naucna istrazivanja i da ove tvrdnje o posledicama za zdravlje treba ispitati. Ali to se jos nije dogodilo.”

Dr Lejla Saracevic, direktorka instituta za radiologiju u Sarajevu, slaze se da nedostatak pouzdanih informacija predstavlja ozbiljan problem. “Jos nije bilo ozbiljnih istrazivanja u ovoj oblasti,” izjavila je.

“Mada je vlada Federacije osnovala ekspertsku radnu grupu, u kojoj sam i ja clan, nedostaju sredstva i interesovanje, sto znaci da nista jos nije uradjeno.”

Lekari iz Republike Srpske vecinom dele ovo misljenje o nedostatku informacija. “Mada je doslo do znacajnog porasta broja slucajeva oboljenja povezanih sa rakom u Han Pijesku posle rata, bez istrazivanja u okviru jednog ozbiljnijeg projekta, ne mogu tvrditi da je to uzrokovano osiromasenim uranijumom,” izjavio je dr Ljuboje Sapic, specijalista za oboljenja pluca u domu zdravlja u Han Pijesku.

“Malobrojna istrazivanja na temu osiromasenog uranijuma koja su do sada uradjena zasnovana su na pretpostavkama i generalizacijama,” dodaje Sapic. “Potrebni su nam statistika i cvrste cinjenice.”

Zapravo, svi bosanski zdravstveni radnici koje je IWPR intervjuisao kazu da je nedostatak statistickih podataka najveca prepreka za odredjivanje stopa smrtnosti od raka u oblastima koje su bile izlozene NATO bombardovanju.
Odsustvo takvih statistika otezava utvrdjivanje tacne stope navodnog porasta oboljevanja u periodu posle rata.

“Mogu potvrditi da je doslo do porasta broja pacijenata obolelih od raka, ali ne mogu tvrditi ni poricati da je to povezano sa osiromasenim uranijumom,” izjavio je dr Bozidar Djokic, direktor doma zdravlja u Han
Pijesku. “Ne postoje statistke na osnovu kojih bismo mogli da izvrsimo poredjenje.”

Kolege u Federaciji slicnog su misljenja. “Kada kazu da je doslo do porasta broja obolelih, to nista ne znaci,” kaze Dr Saracevic. “Kako mozemo kvantifikovati porast, ako ne znamo koliko obolelih ima u odnosu na proslu godinu, ili na prethodne godine?”

“Takodje znamo da ljudi koji su bili u Hadzicima za vreme bombardovanja sada zive u srpskom entitetu. I njih bi trebalo pregledati, ako zelimo da se ovo podrobno ispita.”

SMRT STIZE U BRATUNAC, BORAVISTE MNOGIH BIVSIH STANOVNIKA HADZICA

Nakon sto su mirovnim sporazumom iz Dejtona 1995. godine Hadzici postali deo muslimansko-hrvatske Federacije, vecina Srba iz Hadzica morala je da se preseli u RS. Mnogi bivsi stanovnici Hadzica sada zive u malom mestu po imenu Bratunac, u istocnoj Bosni.

IWPR je otputovao u Bratunac. Mada nismo mogli doci do zvanicnih statistickih podataka koji bi potvrdili porast broja obolelih od raka, lokalni lekari su izneli brojna usmena svedocanstva.

Prema tvrdnjama dr Svetlane Jovanovic, iz Doma zdravlja u Bratuncu, od 1996. godine priblizno 650 od oko 7.000 ljudi koji su napustili Hadzice sahranjeno je na gradskom groblju koje se puni velikom brzinom.

Doktorka Jovanovic tvrdi da je posle ispitivanja tela zakljucila da je 40 od ovih 650 preminulo od raka ili leukemije. “Ako se iz Hadzica ovamo doselilo 7.000 ljudi, moze se reci da je stopa maligniteta neobicno visoka u odnosu na ukupan procenjeni mortalitet u zemlji,” izjavila je doktorka Jovanovic.

“Ali ne raspolazemo statistickim podacima iz drugih oblasti na osnovu kojih bismo mogli napraviti zvanicna poredjenja i izvuci zakljucke,” izjavila je.

Ono sto nije sporno jeste to da je ukupan mortalitet u Bratuncu znatno visi negu u Bosni u celini. Godine 2002, stopa smrtnosti u Bosni iznosila je 7,9 promila, prema podacima Zavoda za statistiku BiH. U Bratuncu, u periodu od 1996. do 2003, stopa smrtnosti je 11,2. U Bratuncu umire vise ljudi nego u
ostatku Bosne. Pitanje je zasto.

SVETSKA NAUCNA TELA I DALJE SKEPTICNA U POGLEDU RIZIKA OD OU

U izvestaju UNEP-a iz marta 2003. godine, kao sto je vec receno, nema zakljucaka o odnosu osiromsenog uranijuma i raka. Uz navodjenje nedostatka podataka kao problema, u izvestaju se konstatuje da zbog “nepostojanja propisne evidencije i sistema obavestavanja o obolelima o raku u Bosni, tvrdnje o porastu broja obolelih zbog stetnog delovanja osiromasenog uranijama ne mogu biti potvrdjene”.

Naucnici iz Svetske zdravstvene organizacije, WHO, takodje su skepticni u pogledu tvrdnji da osiromaseni uranijum predstavlja zdravstveni rizik za bosansku populaciju.

“Na osnovu informacija kojima trenutno raspolazemo ne verujemo da postoji rizik za civile,” izjavio je dr Majk Repaholi, koordinator WHO programa za radijaciju sa sedistem u Zenevi.

Dr Repaholi je ipak priznao da nedostatak istrazivanja otezava donosenje konacnih zakljucaka. “Imamo velike rupe u znanju na koje bi trebalo fokusirati dalja istrazivanja, da bismo preciznije procenili zdravstvene rizike,” izjavio je.

Medjunarodna agencija za atomsku energiju, IAEA, zastupa veoma slican stav. Tiberio Kabjanka, iz odeljenja za nuklearnu bezbednost IAEA, ucestvovao je u desetodnevnoj UNEP misiji koja je imala za cilj istrazivanje osiromasenog uranijuma u Bosni 2002. godine.

“Sa radioloskog stanovista, IAEA ne vidi OU kao pretnju zdravlju civilne populacije u Bosni i Hercegovni,” izjavio je.

“Na osnovu prikupljenih uzoraka ustanovili smo da je municija sa osiromasenim uranijumom kontaminirala lokalne zalihe vode i otkrili smo prirustvo cestica OU u vazduhu. Ipak, nivo kontaminacije je veoma nizak i ne predstavlja neposrednu opasnost od radioaktivnosti,” dodao je.

Medjutim, Peko Havisto dovodi u pitanje ovakve zakljucke, upozorvajuci na veliki vremenski period koji je protekao od NATO kampanje bombardovanja, kada je kontaminacija bila najveca, do trenutka kada su ispitivanja obavljena.

“Kada smo sprovodili ovu desetodnevnu studiju, nasi strucnjaci nisu uspeli da otkriju direktan uticaj na ljudsko zdravlje. Ali to je bilo 2002. godine, tako da ne mozemo tvrditi kakav je taj uticaj mogao biti u prethodnim godinama,” izjavio je. “Nismo izvodili nikakve testove pre nego sto je isteklo osam godina od bombardovanja.”

“Izvestaj UNEP-a zasnovan je na dominantnom naucnom misljenju o osiromasenom uranijumu prema kojem OU ima ogranican uticaj na zdravlje izvan same kontaminirane zone,” dodao je. “Postoji grupa naucnika koji smatraju da ovi niski nivoi OU radijacije imaju izrazeniji efekat, i oni su kritikovali nas
izvestaj.”

ALI NEKI NAUCNICI TVRDE DA JE PROBLEM SAMO U NACINU MERENJA

Jedan od naucnika koji veruju da je OU daleko opasniji za zdravlje nego sto se inace misli jeste dr Kris Bazbi iz komiteta za osiromaseni uranijum u britanskom Ministarstvu odbrane.

Dr Bazbi je sprovodio sopstvena istrazivanja na Kosovu, gde je OU takodje koriscen. “UNEP tvrdi da male kolicine OU u vazduhu nisu opasne, ali to nije tacno,” izjavio je za IWPR, dodajuci da su, po njegovom misljenju, “korisceni pogresni modeli rizika”.

“Konvencionalni model rizika zasniva se na ideji uprosecavanja – citavo ljudsko telo, ili organ, protiv jedne cestice OU,” objasnio je. “Ali, kada se udahne cestica OU, radijaciji je izlozen jedan veoma mali deo tkiva. Efekat OU ne treba meriti u odnosu na citavo telo, vec u odnosu na mali broj izlozenih celija.”

Profesor Malkom Huper, predavac medicinske hemije na Univerzitetu Sanderlend, slaze se da je to bolji nacin za merenje intenziteta kontaminacije.

“Osiromaseni uranijum predstavlja zdravstveni rizik za lokalnu populaciju jer se OU cestice prvo spiraju u vodu, a zatim, kada ogreje sunce, sunceva svetlost i toplota ih ponovo podizu u vazduh,” izjavio je za IWPR profesor Huper. “Izvestaj UNEP-a je potpuno kompromitovan,” dodao je Huper. “Otisli
su tamo sa sedam godina zakasnjenja, a lokacije koje su ispitivali bile su vec ociscene – unistena vozila i veci deo vidljive municije su uklonjeni.”

Konacno, profesor Huper je naveo kao primer kontroverze u vezi sa bivsim italijanskim vojnicima koji su sluzbovali u Bosni i na Kosovu.

ISTORIJA SLUCAJA: NEOBJASNJENE SMRTI ITALIJANSKIH VOJNIKA SA BALKANA

Prva naznaka da bi mogla postojati veza izmedju OU i raka povezana je sa misterioznim umiranjem vise mladih italijanskih vojnika koji su bili rasporedjeni na Kosovu i u Bosni.

Italijanska televizija je upotrebila naziv “balkanski sindrom”, strana stampa je ubrzo prenela pricu, i nastala je opsta medijska histerija.

Strahovanja u vezi sa osiromasenim uranijumom u Bosni prvi put se javljaju sa vestima o smrti vojnika po imenu Salvatore Karobonaro koji je imao samo 24 godine, a umro je u decembru 2000.

Karbonaro je bio sesti balkanski veteran koji je umro od raka, a od ostale petorice razlikovao se po tome sto je sluzio samo u Bosni, a ne i na Kosovu.

Do tada, NATO je poricao da je osiromaseni uranijum uopste koriscen u Bosni. Ali u decembru 2000, italijanski ministar odbrane, Serdjo Matarela, priznao je da je NATO koristio OU u Bosni, tvrdeci da je Rim prvi put o tome obavesten tog istog meseca.

Matarela je onda naredio istragu, koju ce voditi profesor Franko Mandeli, a kojom ce se ispitati moguca veza izmedju javljanja raka i OU.

Clan Mandelijevog komiteta, dr Martino Grandolfo, izjavio je za IWPR da je komitet ustanovio statisticki znacajno povecanje broja slucajeva Hodzkinsove bolesti, sto je vrsta leukemije.

“Procenat slucajeva Hodzkinsove bolesti medju italijanskim vojnicima koji su bili u Bosni i na Kosovu dvostruko je veci nego kod vojnika koji su ostali u Italiji,” izjavio je za IWPR. “Ali trenutno ne znamo sta je uzrok tome.”

Broj balkanskih veterana medju italijanskim vojnicima koji su od tada umrli od raka porastao je na 27 do jula 2004. Udruzenja veterana tvrde da je taj broj cak i veci.

“Tacan broj je zapravo 32 ili 33,” izjavio je za IWPR Falko Acame, bivsi pomorski oficir i vojni strucnjak, predsednik italijanskog udruzenja veterana Anavafaf. “A broj veterana koji zive sa rakom meri se u stotinama,” dodao je.

Pritisak javnosti primorao je vladu da formira parlamentarnu komisiju za osiromaseni uranijum u Italijanskoj skupstini koja ce dalje ispitati ovaj problem.

Ali, kako je Falko Acame izjavio za IWPR, sa izuzetkom kompenzacije isplacene porodicama preminulih vojnika, drzava do sada nije priznala vezu izmedju OU i oboljevanja od raka.

“Kao i u slucaju cigareta i azbesta, ne mozemo biti sigurni da je osiromaseni uranijum odgovoran za smrt ovih vojnika,” dodao je. “Ovde se, zapravo, bavimo verovatnocama.”

Ipak, ova nespremnost zvanicnika da priznaju vezu izmedju OU i raka mogla bi se uskoro promeniti. Krucijalnom presudom od 10. jula 2004, rimski sud je nalozio italijanskom ministarstvu odbrane da isplati naknadu u iznosu od 500.000 evra porodici vojnika po imenu Stefano Melone, balkanskog veterana koji je umro od raka 2001. godine.

Sud je zakljucio da je Melone umro “zbog izlaganja radioaktivnim i karcinogenim supstancama” i naveo OU kao jednu od tih supstanci. Paola Melone, Stefanova supruga izjavila je za IWPR da je to “istorijski slucaj”, dodajuci da je gradjanski sud “sada potvrdio da je osiromaseni uranijum karcinogeni agens i naveo ga kao jedan od mogucih uzroka njegovog tumora”.

“Ovim slucajem uspostavljen je precedent i sada ovde u Italiji organizujemo konferenciju za porodice drugih preminulih vojnika, da bismo im pomogli u vodjenju sudskih postupaka,” dodala je.

ZA TO VREME, NEOBJASNJIVA UMIRANJA U BOSNI SE NASTAVLJAJU

Medjitim, u Bosni nema govora o takvim sudskim postupcima, parlamentarnim komisijama, pa cak ni o dekontaminaciji. Dok u Italiji traje polemika o uzrocima i posledicama, lokalno stanovnistvo u Bosni tvrdi da ljudi i dalje neobjasnjivo umiru.

Ahmed Fazlic-Ivan, potpredsednik naselja Grivici, zivi na 300 metara od bombardovanog pogona za popravku tenkova u Hadzicima.

“Za osiromaseni uranijum smo culi tek 2002. godine, kada su ovamo dosli inspektori Ujedinjenih nacija,” izjavio je za IWPR. “Moj otac je umro od raka pluca u martu ove godine.”

“U Grivicima zivi sedam stotina ljudi, a njih 56 je umrlo u poslednje dve godine, vecina od raka ili dijabetesa,” dodao je.

“Ovde cesto kazemo da je u Grivice dosao Azrael, andjeo smrti, i da ce nas sve odneti.”

izvori: http://www.mail-archive.com/sim@antic.org/msg20695.html
http://www.b92.net
- 17:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.11.2004., utorak

BiH - Osiromašeni uranijum prisutan na 15 lokacija

izvor: NEZAVISNE NOVINE

Emira Zovko, profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu
Osiromašeni uranijum prisutan na 15 lokacija
12. novembar 2004
SARAJEVO - Na području BiH registrovano je 15 lokacija koje su zagađene osiromašenim uranijumom, ali zagađenja životne sredine nisu uočena, tvrdi Emira Zovko, profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.

Ona je član Ekspertnog tima za ispitivanje i monitoring prisustva radijacijskog zračenja i štetnog otpada na području Federacije BiH.
Zadatak Ekspertnog tima je da istraži sve te lokacije i izvrši dekontaminiranje. Prema izvještaju portugalske naučne misije u BiH, koja je procjenjivala kontaminacije i rizik korištenja municije sa osiromašenim uranijumom, na ove lokacije je palo 5.000 projektila. Ali, oni su ocijenili da u BiH nema zagađenja životne sredine, uključujući vodu i tlo, te da nema povezanosti osiromašenog uranijuma sa oboljenjima, dodaje Zovkova.

Kaže da joj nije poznato ima li u BiH oboljelih zbog prisustva osiromašenog uranijuma, jer institucije u BiH nisu vršile ispitivanja, te da je pitanje osiromašenog uranijuma u našoj zemlji neistraženo.

Zovkova je istakla da su tri lokacije u Tehničko-remontnom zavodu u Hadžićima prve u BiH na kojima se uklanjaju ostaci osiromašenog uranijuma.

Prema izvještaju tima Ujedinjenih nacija za zaštitu okoliša (UNEP) iz marta prošle godine, nakon istraživanja 14 lokacija u BiH osiromašeni uranij je pronađen na samo četiri lokacije, dok petnaestu lokaciju predviđenu za ispitivanje, registrovanu kao samohodni top 76 milimetara AT, nije bilo moguće istražiti zbog prisustva mina.

Tim UNEP-a se vrlo kratko zadržao na ovim lokacijama. Sigurno je da su na svih 15 područja padali projektili koji sadrže osiromašen uranijum. To će naknadno obučeni timovi istražiti, tvrdi Zovko.

Tim UNEP-a utvrdio je postojanje osiromašenog uranija u bišem objektu za popravku tenkova u Hadžićima, bivšem skladištu municije u Hadžićima, kasarni i skladištu artiljerijskog naoružanja u Han Pijesku. Na jednoj od ovih lokacija utvrđena je kontaminacija vode, a na dvije kontaminacija zraka. Preostale lokacije koje je NATO bombardovao projektilima sa osiromašenim uranijumom su Lukavica, kasarna u Hadžićima, brdo kod Pjelugovića, kasarna "Koran" u Palama, objekat za proizvodnju municije u Vogošći, kasarna u Ustikolini, most u Foči, rezervoar vode u Kalinoviku, te lokacije za uništenje municije u Kalinoviku i na platou na Bjelašnici.

M. RENER

- 02:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Posledice bombardovanja stigle su mnogo ranije

izvor: http://www.mail-archive.com/sim@antic.org/msg20595.html

Nevladina organizacija "Milosrdni anđeo" tvrdi da je na delu Kosmeta broj obolelih od raka veći za 200 odsto
Posledice bombardovanja stigle su mnogo ranije
Ako je takvo stanje neko utvrdio već posle pet godina, onda nas za 10 do 15 godina očekuje prava eksplozija malignih bolesti. Ne možemo ni da zamislimo šta će to sve da bude, kaže prim. dr Slobodan Čikarić, predsednik Društva Srbije za borbu protiv raka

KOSOVSKA MITROVICA/BEOGRAD - Posledice dejstva bombama sa osiromašenim uranijumom 1999. godine stigle su nas, nažalost, mnogo ranije nego što su domaći lekari mogli i da pretpostave.

Iako su naši lekari govorili da ćemo prve posledice ozračenosti uranijumom posle NATO bombardovanja videti posle deset do 15 godina, u nekim krajevima na Kosmetu broj obolelih od malignih bolesti povećao se i za 200 odsto. Ovako, bar, tvrdi nevladina organizacija "Milosrdni anđeo" iz Kosovske Mitrovice koja se bavi praćenjem porasta maligniteta. Tako se, inače, nazivala i akcija bombardovanja Srbije 1999. godine.

Koliko je tačno lokacija bombardovano bombama koje su punjene uranijumom i koliko je takvih bombi ispaljeno, još niko nije zvanično rekao. Londonski radio Bi-bi-si u svom izveštaju navodi da je u pitanju 113 lokacija, a koja je količina uranijuma na njima ispuštena - za našu javnost, po svemu sudeći, ostaće dugo tajna. Bi-bi-si napominje da je osiromašenom uranijumu, kada prodre u zemljište, potrebno 250 godina da se u potpunosti razgradi, a za to vreme truje tle, vodu i vazduh.

Osim povećanog broja obolelih, na Kosmetu su među obolelima sve mlađe osobe. Prosek godina obolelih spušten je sa 65 na 40 godina - izjavio je direktor nevladine organizacije "Milosrdni anđeo" dr Nebojša Srbljak, internista bolnice u Kosovskoj Mitrovici.
On je u izjavi za Bi-bi-si napomenuo da su vrlo česti slučajevi raka kod muškaraca koji su 1999. godine bili ratno raspoređeni duž granice sa Albanijom. Dr Srbljak to dovodi u vezu sa podatkom NATO da je upravo na tom području većina od 113 lokacija koje su gađane bombama sa osiromašenim uranijumom. Sada je taj deo pod kontrolom italijanskog kontingenta Kfora, a marta 2002. godine mediji u Italiji su objavili da je 13 italijanskih vojnika vraćeno kući zbog narušenog zdravlja usled pojačane radijacije.

Bi-bi-si javlja da je 113 lokacija gađano osiromašenim uranijumom

Inače, svi vojnici Kfora i službenici UNMIK vodu za piće isključivo kupuju, a ne piju sa česme.
Koliko ja znam, nemamo a nismo ni imali problema sa vojnicima u vezi sa tim. Nismo imali vojnike koji su išli kući zbog toga. Naglašavam da je to ono što ja znam, za ovo vreme koje sam proveo ovde kazao je za Bi-bi-si portparol južno-zapadnog kontingenta Kfora Stefano Toneati.

Prim. dr Slobodan Čikarić, radiolog u Institutu za onkologiju Srbije i predsednik Društva Srbije za borbu protiv raka, prokomentarisao je juče za Glas da pacijenti sa Kosmeta ne dolaze na lečenje u ovaj institut tako da on u kliničkom materijalu nema dokaz za tezu o povećanju broja obolelih, ali dodaje:
Ako je takvo stanje neko utvrdio već posle pet godina, onda nas za 10 do 15 godina očekuje prava eksplozija malignih bolesti. Ne možemo ni da zamislimo šta će to sve da bude, s obzirom na to da i ne znamo koliko je ispaljeno bombi sa osiromašenim uranijumom.

On kaže da u ovako kratkom roku mogu da se otkriju maligni limfomi i leukemije kod dece.
Očekujem da se konačno ovim povodom oglasi međunarodna zajednica i dođe da očisti uranijum. Za to je, koliko ja znam, neophodno nekoliko milijardi evra. Oni treba da plate za štetu koju su napravili kaže dr Čikarić.

Dr Srbljaka takođe ne čudi ćutanje međunarodne zajednice, ali mu se čini da je i u Beogradu kucao na pogrešna vrata kad je tražio da se napravi strategija za rešavanje problema koji uzrokuje osiromašeni uranijum.

Bombardovane lokacije sa DU - mappa by www.peacelink.it
SPISAK BOMBARDOVANIH LOKACIJA



- 01:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.11.2004., petak

Osiromaseni uran - porast kancerogenih oboljenja u BiH???

U Tehničko-remontnom zavodu Hadžići još 700 mina
Osiromašeni uranij ukloniće se za 10 dana

Prema procjenama stručnjaka duž kruga ograde TRZ Hadžići nalazi se još 700 mina , raspoređenih u tri pojasa, koje je potrebno ukloniti.
Lokalitet Tehničko-remontnog zavoda Hadžići, oko 75.000 kvadratnih metara, za desetak dana u potpunosti će biti očišćen od ostataka osiromašenog uranijuma, a u narednih pet mjeseci i od ostataka minsko-eksplozivnih sredstava.
Stanovništvo može biti potpuno bezbjedno, istakao je Alija Tihić, direktor Federalne uprave civilne zaštite, prilikom jučerašnjeg obilaska Zavoda zajedno sa predstavnicima Zavoda za javno zdravstvo i Evropske komisije za deminiranje. Radovi na uklanjanju, počeli su polovinom avgusta, a svi izvađeni penetratori od osiromašenog uranijuma sa područja TRZ Hadžići, voze se na odlagalište za radioaktivnu otpad, koja se nalazi u blizini TRZ Hadžića, u pravcu Kiseljaka, te se čuvaju prema propisima evropske Agencije za atomsku energiju.
-Na dijelu parkinga Tehničko-remontnog Zavoda, gdje su bili i najveći udari NATO snaga, očišćena su 683 mjesta. Ta mjesta su betonirana, nakon što je utvrđen prirodni fon zračenja.Kompletan parking će uskoro biti zaliven debljim slojem betona i asfaltiran. Preostalo je još da se od ostataka osiromašenog uranijuma, očisti i dio servisne radionice, što će biti gotovo za desetak dana. Tu je pronađen 71 ostataka penetratora od osiromašenog uranijuma i još 15 u samoj zgradi. Svi izvađeni penetratori se slažu u posebnu burad i kasnije odvoze na odlagalište za radioaktivni otpad, kaže Tihić. Prema procjenama stručnjaka duž kruga ograde TRZ Hadžići nalazi se još 700 mina , raspoređene u tri pojasa, koje je potrebno ukloniti. Komletan posao uklanjanja osiromašenog uranijuma, koštao je 138.000 KM, dok će posao deminiranja koštati oko 200.000 KM, rekao je Stanko Slišković, zamjenik direktora Federalne uprave civilne zaštite.
I. VASIĆ-DOBRIĆ



Lokacije u podrucju Han-Pijeska bombardovane streljivom sa osiromasenim uranijumomLokacije u podrucju Hadzica i Sarajeva bombardovane streljivom sa osiromasenim uranijumom
BiH lokacije bombardovane streljivom sa osiromasenim uranijumom

Bombardovane lokacije sa DU streljivom:
Lokacije na kojima je NATO djelovao sa DU:

05/08/94 76mm AT Self-Prop Gun 860 Vic Sarajevo
22/09/94 T-55 Tank 120 Vic Sarajevo
30/08/95 Warehouse - Vic Sarajevo
30/08/95 Artillery/Bunker - Vic Sarajevo
30/08/95 120mm artillery - Vic Sarajevo
30/08/95 AAA - Vic Sarajevo
30/08/95 Mortar Position - Vic Sarajevo
30/08/95 Mortar Position - Vic Sarajevo
05/09/95 Hadzici Mil Repair Facility 800 434932.7N 181122.9E
07/09/95 Han Pijesak
Army Storage 700 440522.0N 185655.7E

440525.1N 185653.7E
440527.2N 185653.5E
440539.6N 185649.7E
440540.0N 185645.0E
11 07/09/95 Han Pijesak
Army Storage 700 440522.0N 185655.7E
440525.1N 185653.7E
440527.2N 185653.5E
440539.6N 185649.7E
440540.0N 185645.0E
12 07/09/95 Han Pijesak
Army Storage 500 440539.6N 185649.7E
440540.0N 185645.0E
440540.3N 185642.5E
13 07/09/95 Han Pijesak
Army Storage 500 440539.6N 185649.7E
440540.0N 185645.0E
440540.3N 185642.5E
14 09/09/95 Hadzici
Mil Repair Facility 350 434939.1N 181117.3E
15 09/09/95 Hadzici
Mil Repair Facility 350 434939.1N 181117.3E
16 11/09/95 Hadzici
Ammo Storage Depot 400 4348N 1812E
17 11/09/95 Hadzici
Ammo Storage Depot 400 4348N 1812E
18 11/09/95 Hadzici
Ammo Storage Depot 550 4348N 1812E
19 11/09/95 Hadzici
Ammo Storage Depot 550 4348N 1812E
totale: 6.780

izvor: http://italy.peacelink.org/disarmo/articles/art_1224.html


- 23:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.11.2004., nedjelja

Potpisi peticiju za zabranu koristenja osiromasenog uranijuma u ratne svrhe

Ucini nesto pametno!
Potpisi sljedecu peticiju:

Petition to Ban Uranium Weapons
25 September 2004

The International Coalition to Ban Uranium Weapons (ICBUW) has launched an International Petition to ban uranium weapons. The petition calls on all governments to cease the development, production, stockpiling, testing and trade of uranium weapons.

International Petition to Ban Uranium Weapons

International Coalition to Ban Uranium Weapons (ICBUW)Uranium weapons, often called 'depleted' uranium (DU) weapons, are manufactured from radioactive waste materials produced during the nuclear fuel chain and the production of nuclear weapons. They cause widespread and long lasting radioactive contamination of the environment. These weapon systems are radiologically and chemically toxic.

Many people - innocent civilians especially children, military veterans, industry workers - have illnesses and medical problems, which may be due to their exposure to 'depleted' uranium. In areas such as southern Iraq, where uranium munitions were used by the US and the UK, there have been reports of increases in cancers, leukemia and birth defects.

At least 18 countries possess these weapons, the use of which is contrary to existing humanitarian law.

We, the people, need to let governments and the United Nations know that these weapons can have no part in a humane and caring world. Every signature counts!

We call for your support to demand:

1. An immediate end to the use of uranium weapons.

2. Disclosure of all locations where uranium weapons have been used and immediate removal of the remnants and contaminated materials from the sites under strict control.

3. Health surveys of the 'depleted' uranium victims and environmental investigations at the affected sites.

4. Medical treatment and compensation for the 'depleted' uranium victims.

5. An end to the development, production, stockpiling, testing, trade of uranium weapons.
6. A Convention for a Total Ban on Uranium Weapons.

Peticiju mozes potpisati ovdje:

http://www.bandepleteduranium.org/modules.php?name=ePetitions&op=more_info&ePetitionId=3
- 12:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.09.2004., subota

Molte cose nella Bosnia vengono messe a tacere

Jedan stariji tekst ali koji je jos uvijek aktuelan.
Na zalost!




Sinoc (05.januar.20004) sam na RAI 3, trecem kanalu drzavne televizije u udarnom vecernjem terminu pratio jednu reprizu reportaze o posljedicama NATO bombardovanja osiromasenim uranijumom na teritoriju Bosne Hercegovine. Ovdje vec par godina paznju javnosti zaokuplja borba za istinom koju vode asocijacije italijanskih vojnika i carabiniera koji su bili pripadnici medjunarodnih vojnih snaga stacioniranih u Bosni. Italijani su prvensteno bili na podrucju Sarajeva.
U prvi momenat kada su se poceli javljati slucajevi poboljevanja (a radi se uglavnom o tumorima raznog tipa leukemija, Hockinsova bolest, tumori mozga, limfomi i sl.) tih vojnika i carabiniera vojne vlasti su tvrdile kako nema dokaza da su u relaciji sa osiromasenim uranijom. Doslo se cak i dotle da se u jednom momentu i prijeti tim istim ljudima jer izazivaju uznemirenje javnosti. Medjutim, podrzani od strane medija uspjeli su polako razbiti taj zid sutnje koji ih je okruzivao i istina je pocela izbijati na vidjelo. Pritisnuti misljenjima strucnjaka vojne vlasti su konacno priznale kako se bolest tih ljudi moze dovesti u direktnu relaciju sa njihovim boravkom na kontaminiranom bosansko-hercegovackom tlu. U pocetku su se bavili samo svojim slucajevima da bi na kraju poceli da se interesiraju i za lokalno stanovnistvo.
Jedna ekipa novinara RAI-a, sa par predstavnika asocijacija vojnika (imena nisam uspio da pohvatam ali cu pogledati na RAI-evom siteu ima li sta o ovoj reportazi) i sa parlamentarcem Edouard Ballaman-om je otputovala u Bosnu kako bi dokumentovala pricu o osiromasenom uranijumu i posljedicama koje izaziva.
Ono sto me je u jednom momentu prenerazilo je komentar novinara Nella Bosnia molte cose vengono messe a tacere (U Bosni se mnoge stvari sakrivaju) ali poznavajuci nas mentalitet to i nije bilo veliko iznenadjenje. A u reportazi je bilo mnogo toga sto svakog normalnog navodi na brigu.

Reportaza pocinje snimkom na jednom italijanskom aerodromu gdje se iz Bosne vraca ekipa carabiniera sa rutinskog posla i jedna grupa djece koju prate predstavnici italijanskog Crvenog krsta. Kada su upitali vodju tog puta, Paolo Giampietro, koliko djece doprati godisnje iz Bosne odgovorio je Una cinquantina ma ogni anno sempre di piu; (Pedesetak ali svake godine sve vise) .
I prikazuju neke klince Teocaka, Cazina, jednu malu Sarajku natecenog jezika (mozda 2-3 godine)...
Vode ih u jedno sjediste crvenog krsta blizu Viterba (Caprante) i odande ce voditi brigu o njihovom lijecenju u nekim specijalizovanim bolnicama.
Na brzinu sam samo popisivao imena te djece i sta su imala
Dalila-leukemija
Sandra-takodje leukemija
Sabina - tumor na kostima
jedan djecak (ime nisam dobro cuo posto Italijani izgovaraju po svome) -tumor na mozgu.
Nakon intervjuisanja te djece koja sva tvrde kako su se pocela osjecati lose nakon rata slijedi podatak da je na Bosnu baceno 10800 bombi sa osiromasenim uranijumom a u okolini samog Sarajeva 7400. Osiromaseni uranij (U238) se koristi kod borbenog streljiva jer povecava probojnu moc zrna. Koristi se protiv oklopnih vozila, bunkera. Prilikom probijanja oklopa razvija temperaturu od 3000 stepeni Celzijusa. U jednoj prethodnoj emisiji o istoj temi (Report novinarke MILENA GABANELLI www.report.rai.it ) se navodi izjava jednog americkog visokog oficira u vrhovima Pentagona kako se problem USA nuklearnog otpada moze rijesiti sa par ovakvih ratova (Iraq, Bosna, Kosovo, Somalija)
MARCO SABA - Comitato Stop Uranio 238 (citat):
...E' stato utilizzato anche nei proiettili. Nella Guerra del Golfo, ad esempio, sono state bruciate piů di 300 tonnellate di questi proiettili di uranio. E un alto funzionario del Pentagono ha dichiarato che con dieci guerre cosě si eliminerebbero le scorie nucleari degli Stati Uniti....


prevod:
... Osiromaseni uranijum se koristi u projektilima. U zaljevskom ratu je sagorjelo vise od 300.000 kg ovih projektila. Jedan visoki funkcioner Pentagona je izjavio da sa ovakvih 10 ratova SAD vise nece imati radioaktivnog otpada...

izvor: http://www.report.rai.it/servizio.asp?s=67
Nakon toga prikazuju ekipu koja slijece na Sarajevski aerodrom i prolazi kroz grad. Carabinier, clan asocijacije koji je ocigledno sluzio u Sarajevu objasnjava kakva je bila situacija i gdje je NATO bombardavao. Odlaze na sarajevski medicinski fakultet gdje intervjuisu izvjesnu doktoricu Bilalovic koja potvrdjuje da je porastao uveliko broj bolesti raka pogotovo medju mladjom populacijom. Nakon toga biva intervjuisana i doktorica Jasmina Beric, sef hematoloskog odjeljenja (na zalost, nisam shvatio da li se radi jos uvijek o fakultetu ili o nekoj sarajevskoj bolnici) koja najteze slucajeve salje na lijecenje u inostranstvo. U jednom momentu prevodilac govori kako je doslo na lijecenje oko 15-ak djece iz Kazina a sto je u stvari Cazin jer su usput pokazivali i mapu Bosne objasnjavajuci odakle su djeca.

Ekipa zatim odlazi u Hadzice objasnjavajuci kako je izmedju 5. i 11. 09 '95 na to mjesto baceno 3405 projektila obogacenih osiromasenim uranijumom pogotovo na tvornicu REMONT. Tamo se zna za radioaktivnost ali Italijanima govore da cute, da ne govore o tome. Molte cose nella Bosnia vengono nascoste (Mnoge stvari u Bosni se sakrivaju)!!!. Intervjuisu izvjesnog Ziju, direktora fabrike, koji objasnjava da se tu vrsio remont tenkova. Kada su ga upitali gdje su zavrsili ti unisteni tenkovi izletilo mu je da je jedan zavrsio u Italiji (na recikliranje) na sto je ekipa ostala kao gromom pogodjena (parlamentarac takodje). Na njihovo insistiranje da potvrdi svoju izjavu Zijo je zacutao jer izgleda shvatio da je rekao nesto sto ne treba (komentar autora priloga). U krugu fabrike srecu jednu ekipu japanske televizije koja ima aparaturu za mjerenje zracenja. Japanci su vidno uznemireni posto na svojim brojacima primjecuju visoke vrijednosti radioaktivnosti. U jednom momentu ta vrijednost prelazi preko 120 microsievrt/sat sto izaziva maltene paniku kod novinara. Ovi nasi, Zijo i i delegacija, ostaju zbunjeni jer ne shvataju o cemu se radi. Nakon toga im Italijan objasnjava da samo u jednom danu oni pokupe dozu koja se smije pokupiti u roku od godine dana. Zijo, ostaje bez rijeci pogotovo zato sto tvrdi kako mu je receno da nema opasnosti.
Autor komentara napominje kako je 5000 Srba, nakon rata otislo iz Hadzica.

Delegacija odlazi zatim u Beograd gdje intervjuise prof dr. Branko Strugara, ortoped, (nadam se da sam dobro zapisao prezime) koji takodje potvrdjuje izjavu svoje sarajevske kolegice o porastu broja neoplazmatkih oboljenja navodeci cak i procenat 70%!!! Na BiH pricu se nadovezuje i srbijansko iskustvo sa istim problemom. U jednom momentu napominje kako od onih 5000 Hadzicana skoro 150 umire godisnje. Vecina tih ljudi je otisla u Bratunac i ekipa odlazi i tamo. Intervjuisu nek Hadzicane koji se okupljaju u Caffe Piccadilli i biljezi njihove price. Uglavnom se prica svodi na to kako nisu znali cime su bili bombardovani i kako se uopste o tome malo govori. Nesto se suska ali...Odvode ih na lokalno groblje gdje prikazuju svjeze iskopane grobove neke djece. Zapisao sam i neka imena koja se vide na grobovima ali ih necu navoditi.
Tu se reportaza zavrsava. O ovome ce sigurno jos biti price ovdje posto acocijacije koje stite prava svojih vojnika ne popustaju tako jednostavno i pritisak na vladu da pruzi jasne i precizne odgovore je konstantan. Medjutim, ocigledno je da su ovdje i neke prljave stvari u igri, neke stvari koje javnost jos nije uspjela saznati cim je u toku prebacivanje odgovornosti sa jednih zvanicnika na druge. Uglavnom, istina se vise sakriti ne moze.

A kako je u Bosni? Koliko se zna o ovome? Sta vlast cini da se tim ljudima pomogne. Razgovara li se u parlamentu o ovom problemu ili samo razmisljaju o tome kako da si povecaju plate jer ce tako najbolje odbraniti cast te institucije. Ili cemo cutati da ne bi previse uznemiravali Amerikance i Britance. Kao, oni su spasili Bosnu a mi jos bezobrazni i nezahvalni sto ih davimo pricom o uraniju pomocu kojeg se djubre ljubicice da bolje rastu. Sta veli visoki prdstavnik za Bosnu u vezi ovoga? Ma sigurno su ovo mafijaska posla, cosa nostra i ostale baje...
Koliko sam ja prokont'o po ovim BiH forumima se o tome ne govori. Valjda nije toliko vazno da o tome lupamo glavu. Ili je mozda meni promaklo posto ne zalazim u svaki forum-bircuz

Ili je istina ono sto je rekao komentator italijanske televizije Nella Bosnia molte cose vengono messe a tacere. (U Bosni se mnoge stvari sakrivaju)

Sva ova prica se zasniva na emisiji koja se zove Primo piano ( U prvom planu) emitovanoj 05.januara 2004 na RAI 3 u 23:00. Ovo je u stvari replicirana reportaza koja je bila u eteru vec 02. decembra 2003.
Mozete je vidjeti ovdje:
http://www.rainews24.rai.it/ran24/speciali/uranio_impoverito_2003/vittime.htm
dokumentacija na internetu:
http://www.rainews24.rai.it/ran24/speciali/uranio_impoverito_2003/links.htm

Ovo samo ukoliko neko pomisli da me tuzi sto uznemiravam javnost.

Jos jedan zanimljiv prilog u vezi ove price je i javna optuzba Italijanskog generala Fernando Termentini cije su se jedinice brinule o deminiranju podrucja u BiH (izmdju ostalih zemalja gdje su bili prisutni). NATO i vlade su cinili poprilicno gadljivih stvari.
Ova reportaza se moze naci na:
http://www.rainews24.rai.it/ran24/speciali/uranio_impoverito_2003/diario.htm gdje je objavljen i snimak razgovora sa gen. Termentinijem.

Mrmot live

- 13:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #

30.08.2004., ponedjeljak

U-238 ubija ovu djecu samo da li mi to hocemo da znamo?




Koja je brojka alarmantna?!
Dvanaestogodišnji Emir Bešić, šestogodišnja Musa Malkić, dvoipogodišnji Almir Nezirević… Samo je u protekla dva mjeseca desetero mališana iz FBiH oboljelo od leukemije. Ako se uzme u obzir činjenica da je ranije godišnje obolijevalo od leukemije između četrnaestero i šesnaestero djece, onda i ne moramo biti tako dobri matematičari da bismo shvatili koliko je situacija alarmantna.

Starosna dob novih pacijenata je od dvije do četrnaest godina i 80 posto njih oboljelo je od tzv. limfocitne leukemije. Sva ova djeca smještena su na Hematološko-onkološki odjel Pedijatrijske klinike na Koševu - jedini bolnički odjel u Federaciji koji djeci oboljeloj od leukemije može pružiti koliko-toliko adekvatnu terapiju.

Poželjela da pokisne Posjete ovom odjelu su dozvoljene, ali i reducirane zbog bojazni da se pacijenti ne inficiraju bilo kojim virusom. Stoga su svi posjetioci, a među njima je najviše roditelja, obavezni nositi zaštitne ogrtače i maske preko lica. Ovo odjeljenje, iako je puno djece, bolesno je tiho. Čak se ne čuje ni plač!?

"Poželio sam biti kući, igrati igrica i fudbala", kaže stidljivo Emir Bešić iz Viteza. Prošao je mjesec otkako je njegovo bezbrižno ganjanje lopte i pohađanje nastave prekinula bolest. Kada je primljen na kliniku u Sarajevu, Emir nije znao od čega boluje, niti je ikada čuo riječ "leukemija". Danas on prilično dobro vlada ovim pojmom.

A sve je počelo sa bolovima u ruci. Emirova majka Aida Bešić odvela ga je u lokalnu bolnicu na pretrage. Tada im je neurolog u Vitezu rekao da dječak simulira bolove u ruci. Druga dijagnoza bila je upala mišića, a treća reumatska groznica. Sumnjajući u doktorske dijagnoze, zabrinuta majka dječaka je odvela na pretrage u travničku bolnicu. Tamošnji ljekari preporučili su joj da dođe u Sarajevo, gdje su već nakon prvih nalaza ustanovili da dječak boluje od akutne limfocitne leukemije. "Sedam dana nisam znala za sebe. On do tada nikada u životu injekcije nije primio", prisjeća se Aida Bešić suočavanja sa sinovljevom dijagnozom.
Ipak, sada, mjesec kasnije, nakon prvih terapija, ona sa velikim optimizmom kaže da će se njeno dijete izliječiti. Sedimentacija je već sada bolja, tako da majka iščekuje dobar ishod. Emirova nova prijateljica Musa Malkić je iz Živinica. Samo je paravan dijeli od njegovog kreveta. I ona boluje od limfocitne akutne leukemije. Pošto je na terapijama već sedam mjeseci, poželjela je da pokisne i poigra se sa dvije godine mlađim bratom.

"Prije neki dan šećer joj je od terapija porastao, pa su joj davali inzulin", kaže Musina majka Mirzeta, koja se zadnja četiri mjeseca "smjestila" na klinici. S blijedim osmijehom na licu ona kaže kako će Musa za nekoliko dana napustiti kliniku.

Prenatrpane sobe U maloj trokrevetnoj sobi na kraju hodnika, pognuta iznad kreveta dvoipogodišnjeg Almira iz Velike Kladuše, stajala je njegova majka Zemira Nezirević. Almir boluje od mijeloične leukemije i za njega se pomoć mora potražiti u inozemstvu, gdje mu za transplantaciju koštane srži treba 150.000 KM!

Šef Hematološko-onkološkog odjela Klinike za pedijatriju dr. Edo Hasanbegović kaže da je prije dvadeset godina učinkovitost liječenja leukemije bila nula posto, dok danas ona u svijetu iznosi 70, a u BiH 55 posto. "Kod nas je za sada jedini način liječenja leukemije hemoterapija. Mi pacijente, čak i kad napuste kliniku, nadgledamo pet godina. Nažalost, mi ne možemo svoj djeci pomoći. Kada je potrebno da se uradi transplantacija koštane srži ili da se vrše visoke doze hemoterapije, mi nemamo mogućnosti za to", kaže dr. Hasanbegović i objašnjava da su za takvo što potrebne posebne sobe sa dobrom izolacijom. Tako je na Pedijatrijskoj klinici moguće pružiti pomoć samo za 70 pacijenata koji se ne kvalifikuju kao teži slučajevi. Težim bolesnicima preporučuje se liječenje u inozemstvu, a tamo deset mjeseci liječenja košta u prosjeku 200.000 KM.

Na klinici također nema ni dovoljan broj soba, neophodan za adekvatno liječenje. Naime, oboljeli od leukemije su hipersenzibilni na svaki oblik virusa pa se preporučuje njihovo izoliranje. Iako je praksa u svijetu da u jednoj sobi leži najviše dvoje oboljelih od leukemije, u Sarajevu ih je u prosjeku troje, a u sobi gdje leže Musa i Emir čak ih je šestero.

Ne paničiti na početku godine!
Šef hematološkog odjela negirao je da postoje područja ili kantoni gdje su djeca sklona obolijevanju od leukemije. On kaže: "Sve zavisi od toga koliko se djece starosti do 15 godina nalazi na nekom području. Zapravo, po toj statistici, zbog razloga koji sam naveo, najviše je pacijenata iz Tuzle, onda Sarajeva, a na trećem mjestu je Unsko-sanski kanton."

Pa iako je situacija sa oboljelim očigledno alarmantna, dr. Hasanbegović kaže kako "mediji dižu veću paniku nego što je to u ovom trenutku potrebno". Međutim, kada smo ga upitali kako se on osjećao kada je shvatio da se za dva mjeseca brojka novooboljelih popela na deset, odgovorio je: "U prvom trenutku sam se malo šokirao."

Dr. Hasanbegović je rekao i to da "ne treba praviti paniku zbog broja oboljelih na početku godine, jer se tek podaci sumiraju na kraju godine". Da paradoks u ovoj priči bude veći, osim što je ovo jedini odjel sa 17 kreveta u cijeloj FBiH, i broj ljekara specijalista iz ove oblasti je reduciran. Svega ih je troje, od kojih je jedno trenutno na bolovanju. Osim toga, na Hematološko-onkološkom odjelu smještena su i djeca koja boluju od drugih vrsta malignih oboljenja.

Helem, broj od deset novooboljelih, koji je alarmantan javnosti, nije tako strašan nadležnim organima vlasti. Možda zbog toga nisu još ništa poduzeli - recimo, bar obezbijedili još mjesta na klinici! Šta je akutna limfocitna leukemija?

Akutna limfocitna leukemija (ALL) bolest je kod koje se u krvi ili koštanoj srži nalaze nezreli, abnormalni limfociti. U normalnim okolnostima limfociti su stanice koje se bore protiv infekcija. Kod ALL-a limfociti u razvoju sazrijevaju i postaju prekobrojni. Tako osoba oboljela od akutne limfocitne leukemije postaje osjetljiva na krvarenje i infekcije.

ALL napreduje brzo i može se javiti kod odraslih i kod djece. Često ju je teško u početku dijagnosticirati jer rani znakovi mogu biti slični gripi ili drugim čestim bolestima. U 80 posto slučajeva ova vrsta leukemije pojavljuje se kod djece u dobi između tri i sedam godina.

Savjetuje se posjeta liječniku u slučaju kada sljedeći simptomi traju duže vremena: vrućica, ustrajna slabost ili umor, bol u kostima ili zglobovima, oteklina limfnih čvorova, produljeno ili obilno krvarenje, lako nastajanje modrica, krvarenje iz desni i nosa, krvarenje u koži, nenormalni menstrualni ciklusi, osip ili promjene na koži, sićušne crvene tačkice, modrice, bljedoća i umor.


Agresori u tijelu
Po kazivanju dr. Amira Plehe, umirovljenog znanstvenika koji je u bivšoj SFRJ bio jedan od članova komisije koja se bavila otrovima i zaštitom od njih, uzroci pojave velikog broja oboljelih od leukemije u BiH su mnogostruki. Jedan od njih je "genetička promjena koja čeka naslijeđe".

"Dovoljno je da nekada sjednete u kafanu i oslušnete razgovor dva šofera. Čut ćete da im je neko platio da prevezu odnekud otpad u BiH", kaže dr. Pleho, nabraja Černobil, Vinču, Rankovićevu atomsku bombu, izmještanje radioaktivnih materijala posijanih po Bosni, hranu sumnjivog kvaliteta koja je za vrijeme rata stizala u BiH, te onda dodaje: "Svi ti agresori (otrovi, zračenje, stres) kasnije se manifestuju. Jer, organizam može da podnese napade samo određenog broja agresora. No, kasnije dođe do genetičkih promjena."

Kako bi spriječili a ne liječili leukemiju, on je savjetovao da se aktuelne vlasti pozabave više kontrolom hrane i napomenuo da za to trebaju nabaviti savremenu opremu, a ne koristiti onu od prije dva vijeka.


U RS-u stanje nepromijenjeno
Docent Jelica Predojević-Samardžić, sa odjela hematologije Pedijatrijske klinike u Banjoj Luci, tvrdi da se posljednjih mjeseci broj djece oboljele od leukemije u Republici Srpskoj nije povećao. Zapravo, u ovom entitetu registriran je povećan broj oboljelih od leukemije, ali on datira još iz vremena rata. "Evidentno je povećanje. Ipak, broj je medicinski podatak kome nije mjesto u novinskim člancima", kaže docentica Predojević-Samardžić.

Ona kaže da, iako i ovaj odjel radi u teškim uvjetima, rijetko se dešava da pacijenti podlegnu. Međutim, kada je riječ o težim slučajevima, pacijente uglavnom izmještaju u Italiju.


izvor:

(broj 243 od 08. marta 2002)




- 19:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.07.2004., srijeda

Luca Sepe - 27. zrtva BALKANSKOG SINDROMA



Uranio impoverito in Kosovo: e' morto il caporale Luca Sepe
A Cardito suo paese natale, amici e istituzioni hanno organizzato una fiaccolata per la pace in sua memoria.
ANNA MARIA ASPRONE
Fonte: Il Mattino
14 luglio 2004

E' morto ieri mattina nel reparto di Rianimazione dell’ospedale Cardarelli, Luca Sepe, il caporalmaggiore che contrasse nel 2001 il linfome di Hodgkin, al rientro dal Kosovo. E nonostante il male che lo costringeva a cicli di chemioterapie, aveva voluto partecipare nello scorso novembre ai funerali dei carabinieri morti a Nassiriya.
Luca voleva indossare l’uniforme un’altra volta per il suo matrimonio. Aveva espresso questo desiderio appena due settimane fa, dopo l’ennesimo ricovero al Cardarelli. Per tre anni ha combattuto la sua guerra. Ma non ce l’ha fatta. La morte, ieri mattina ha portato via dal reparto di Rianimazione del Cardarelli, la ventisettesima vittima dell'uranio impoverito, utilizzato nelle armi in dotazione all'esercito italiano nel corso della guerra dei Balcani. Era il caporalmaggiore Luca Sepe, piccolo grande eroe di Cardito, 27 anni appena e un amore sconfinato per l' arma. Ha gettato la spugna contro quel terribile male, il linfoma di Hodgkin, contratto negli anni di servizio in Bosnia. Dell' uranio impoverito, di cui sapeva poco o nulla. Vittima della pace, Luca. Forse, quella divisa tanto amata la indossera' ancora una volta, l’ultima, per il suo funerale. Il soldato Sepe era andato volontario in Kosovo nell’ottobre del ' 99. Uno dei tanti eroi sconosciuti che partono per le missioni umanitarie e vivono anni, in paesi ostili rischiando la vita per regalare la pace ai popoli in guerra. La sua strenua battaglia contro il linfoma contratto in servizio come altri 260 militari italiani, non aveva fiaccato la sua voglia di esserci e l’attaccamento alla patria. Cosi incurante dei medici, a novembre, all’indomani dell’attentato a Nassiriya aveva detto: «Voglio esserci anche io con loro, con i miei amici carabinieri. Cosi anche se per un giorno aveva lasciato il suo lettino d’ospedale ed era andato ai funerali. Lui si era ammalato nel 2001, al rientro dalla missione nella ex Jugoslavia. A capire di quale male fosse preda era stato Enzo Mettevier della II Clinica di Ematologia del Cardarelli. Il suo calvario e' stato segnato negli ultimi anni da lunghi cicli di chemioterapie e infiniti controlli. «Ho girato tutto il Kosovo - raccontava spesso Luca - ho frequentato le zone dei bombardamenti. Ho avuto contatti con una struttura contaminata, perche' ci avevano ordinato di rimuovere un' antenna abbattuta dalle bombe americane. Lo abbiamo fatto. Era la fine di ottobre del ' 99 e nessuno ci aveva mai parlato dell' uranio impoverito. Ieri davanti alla Rianimazione del Cardarelli sono stati in tanti, parenti, amici, militari, a voler dare l’ultimo saluto a Luca. «Era andato in Kosovo per aiutare il prossimo. I medici mi avevano detto che era in condizioni disperate. Vorrei solo che la sua morte non fosse inutile - ha detto il papa' Antonio - e che altri giovani non siano colpiti dalla sua sorte. Appena qualche giorno fa Antonio aveva confermato l’interesse dell’Esercito nei confronti di suo figlio. «Ho contatti frequenti - aveva detto - con il comandante del Distretto militare di Napoli che ci ha sempre manifestato la solidarieta' delle Forze Armate. I colleghi avevano donato anche il sangue per lui. E la morte di Luca ha riacceso la polemica sui possibili devastanti effetti dell’uranio impoverito sulla salute dei 260 soldati, ammalatisi al rientro dal Kosovo e sui 27 decessi. Molti parlamentari, dai Verdi ai Ds, dalla Lega a Rifondazione hanno chiesto al Governo di far chiarezza su una vicenda ancora per molti versi oscura. Lorenzo Forcieri dei Ds ha chiesto l’istituzione di una Commissione parlamentare d'inchiesta. Pino Sgobio dei Comunisti Italiani ha lanciato un appello al presidente Ciampi e al premier Berlusconi. «Non ci sara' mai una prova provata - ha detto - che a causare il linfoma a Luca e agli altri, sia stato l’uranio impoverito. Ma certo l’uranio non fa bene, e credo che riconoscere la causa di servizio sia il minimo che si possa fare per onorare la memoria di questi ragazzi .
Luca Seppe, preminuli italijanski vojnikLuca Seppe

Note:
Tracce di radioattivita' furono individuate in otto degli 11 siti bombardati in Kosovo nel 1999 con uranio impoverito. Numerose le inchieste aperte tra cui una della Procura di Santa Maria Capua Vetere. E anche se non ci sono ancora riscontri ufficiali sono in molti a collegare i decessi all’uranio. Poche settimane fa e' stata inflitta una condanna al ministero della Difesa che paghera' oltre 500mila euro alla famiglia di Stefano Melone, un militare morto dopo una lunga malattia contratta in missioni dove era stato a contatto con l'uranio impoverito.


Uranio impoverito in Kosovo: e' morto il caporale Luca Sepe
- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.06.2004., nedjelja

Bosnia contaminated

Last night (5. January 2004), in the crucial evening period, on the third channel of state television, RAI 3, I followed one retake of the report on the effects of NATO bombardment with DU on the territory of Bosnia and Herzegovina (B&H). In Italy, for several years already, public attention is occupied by the fight for truth, waged by the association of Italian soldiers and carabinieri who were the members of international military forces stationed in B&H.

Italians were primarily in the region of Sarajevo. In the first moment when the first cases of illness began to appear (mainly the cases of cancer, different types of leukemia, Hickinson's illness, brain cancer, lymphoma and (similar) among those soldiers and carabinieri, military authorities claimed that there was no proof that they were related to DU. Even those same people were threatened for causing disturbance of the public. However, supported by
the media, they succeeded slowly to break the wall of silence that surrounded them, and the truth began to come to light.

Pressed by the opinions of experts, the military authorities finally admitted that illness of these people can be directly related to their stay on the contaminated territory of B&H. In the beginning, they were occupied just by their own cases, but in the end they began to get interested also to the local population.

One crew of RAI journalists, with a few representatives of the soldiers' association (the names I was not able to catch but one could look at RAI site whether there is something about this report) and with parliamentarian Edouard Ballaman, traveled to B&H in order to document the story about DU and its effects. The thing that astonished me at one moment was the comment by a journalist, “Nella Bosnia molte cose vengono messe a tacere” (In Bosnia
many things are being hidden away), but knowing our mentality this was not after all so big a surprise.

There were many things in the RAI 3 retake that make every normal person worried. The report begins with the picture of an Italian airport where a crew of carabinieri is returning from from a routine task in B&H with a group of children accompanied by representatives of the Italian Red Cross.
Asked how many children he accompanies from B&H annually, the leader of this trip, Paolo Giampietro, answered, "Una cinquantina ma ogni anno sempre di piu" ([I]Around fifty, but each year ever more[/I]).

The report presented some children from Teocak and Cazin, one little girl (maybe 2-3 years) from Sarajevo with swollen tongue. They are being taken into a Red Cross headquarters near Viterbo (Carpante), from where they will
be taken for care and treatment in some specialized hospitals. I noted down the names of those kids in a hurry and what they suffered from:
Dalila - leukemia,
Sandra - also leukemia,
Samina - bone cancer.
One boy (I did not understand the name because Italians pronounce them in their own way) - brain cancer.

After the interviews with the children, all of whom claimed they began to feel bad after the war, followed the data that 10800 DU bombs were thrown on B&H, out of which 7400 -- in the vicinity of Sarajevo. DU (U238) is used in combat projectiles since it increases the penetrating power. It is used against armoured vehicles, bunkers. Piercing of the armour develops temperature of 3000 degrees Celsius. One earlier report about the same topic (a paper report by a woman named Milena Gabanelli, www.report.rai.it) cited the statement of one highly placed Pentagon officer that a few such wars (Iraq, B&H, Kosovo and Metohija, Somalia) could solve the US problem of
nuclear waste.

Marco Saba, from the Comitato Stop Uranio 238 organisation, stated "...E' stato utilizzato anche nei proiettili. Nella Guerra del Golfo, ad esempio, sono state bruciate piů di 300 tonnellate di questi proiettili di uranio. E un alto funzionario del Pentagono ha dichiarato che con dieci guerre cosě si eliminerebbero le scorie nucleari degli Stati
Uniti..." (DU is used in projectiles, In the Gulf War, it more than 300,000
kg of DU in these projectiles burned. One high official of Pentagon declared
that with 10 such wars, the US will have no more radioactive debris.).


Source http://www.report.rai.it/servizio.asp?s=67

Next, the RTI report presented the crew that landed at Sarajevo airport and went through the city. A carabinieri, who obviously served in Sarajevo, explained the situation and where NATO bombed. The RTI crew went to interview a woman doctor Bilalovic at the Sarajevo Faculty of Medicine, who confirmed that the number of cancer cases grew very much, especially among the younger population.

Next, a woman doctor, Jasmina Beric, the chief of the haematology department. (Unfortunately, I did not understand whether this was still at the Faculty or in some other Sarajevo hospital that sends the heaviest cases for treatment abroad.) At one moment, the translator spoke about 15 children come from Kazin, but this in fact is Cazin, because when explaining where the children came from, the program simultaneously showed the map of B&H.

The RTI 3 crew then went to Hadzici, explaining that between the 5th and 11th of September 1995, 3405 projectiles enriched with DU were thrown on that place, especially on a plant named REMONT. They interviewed the plant’s
director Mr. Zija, who explained that his plant used to repair tanks. Asked about what happened to the tanks destroyed in the attacks, Mr. Zija said that one of the tanks was transported to Italy (for recycling). After this
statement, the RTI 3 crew stood there like lightening-stricken, the parliamentarian too.

Prompted to confirm his statement, Mr. Ziju shut up because probably he understood that he had said something he should not have (commentary of the author, Zeljko Golac). At the plant they met a crew of Japanese TV, equipped for measuring radiation. The Japanese were obviously disturbed because they saw high values of radioactivity on their counters. At one moment the value passed over 120 microsievert per hour, which almost caused panic among the journalists.

Mr. Zijo and local representatives were dismayed, because they did not understand what it was all about. The Italian veteran explained to them that in only one day they received the dose allowable for the entire year. Mr.
Zijo remained speechless, especially because he claimed he was told that there was no danger. The author of this commentary notes that after the war 5000 Serbs left from Hadzici.

Then the delegation went to Belgrade where they interviewed orthopedist Professor Dr. Branko Strugar (I hope I noted down his last name correctly) who also confirmed the statement of his Sarajevo colleague about the
increase of neoplasmatic illnesses, citing even the percentage increase of 70%!!!

Serbian experience with the same problem can be added to the B&H story. At one moment Professor Strugar noticed that out of those 5000 inhabitants of Hadzici, almost 150 die annually. The majority of these people went to Bratunac and the crew went there, too. They interviewed some people from Hadzici who gathered at Cafe Piccadilli, and noted down their stories. The story sums up mainly to the fact that they did not know with what they were
bombarded and how very little it was spoken about in general. There are rumours, but... The RTI crew was taken to the local cemetery to see the fresh graves of some children. I also wrote down some names from these graves, but will not cite them.

The RTI report ends here. About this There will surely be still much talk here about it, since the associations that defend the rights of their soldiers do not easily give in, and the pressure on the government to give
clear and precise answers is constant.

However, obviously some dirty things are at play here as well, some things that the public still did not succeed to learn, since the transfer of responsibility from one official to another is in progress. Be as it may, the truth cannot be hidden anymore.

And how is it in B&H? How much is known about this? What are the authorities doing to help these people? Is there talk in the Parliament about this problem, or they think only how to increase their salaries because in this way they can best defend the honour of this institution? Or we will be silent not to disturb the Americans and the British too much. As if they saved B&H, and we are impudent and ungrateful by bothering them with the story about uranium with which violets are fertilized to grow better.

What does the high representative for Bosnia say about this? It must be the Mafia business, cosa nostra and other scoundrels. As much as I went through the B&H forums there is no talk about this. Probably this is not important
enough to bother our brains. Or maybe I missed something since I do not go into each forum-cafe. Or is it true what the commentator of the Italian TV said, " Nella Bosnia molte cose vengono messe a tacere." (In Bosnia, many
things are being hidden away
.)

This entire story is based on the broadcast titled "Primo piano" (In the first plan) emitted on January 5th, 2004, on RAI 3 at 23:00. This is in fact a repeated report that was aired already on December 12 th, 2003.

You can see it here:
http://www.rainews24.rai.it/ran24/speciali/uranio_impoverito_2003/vittime.htm

You can see here viewers’ commentaries on the report:
http://www.rainews24.rai.it/ran24/speciali/uranio_impoverito_2003/commenti.htm

Links to related material on the Internet:
http://www.rainews24.rai.it/ran24/speciali/uranio_impoverito_2003/links.htm

This is in case somebody thinks of indicting me for disturbing the public. Another interesting contribution in connection with this story is the public indictment of the Italian general Fernando Termentini, whose units de-mined
regions in B&H (among other countries where they have been present). NATO and governments have been doing rather many nauseating things. This report can be found at
http://www.rainews24.rai.it/ran24/speciali/uranio_impoverito_2003/diario.htm , where the tape of the talk with the general Termentin was published as well.

Zeljko Golac

english translation:
Vera Vratusa Zunjic
http://www.veravratusa.org/

- 17:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.06.2004., petak

OSIROMAŠENI URANIJ PO SIROMAŠNIM BOSANCIMA: Kako su NATO bombe zatrovale bh. stanovništvo?

OSIROMAŠENI URANIJ PO SIROMAŠNIM BOSANCIMA: Kako su NATO bombe zatrovale bh. stanovništvo?

Reportaza o uranijumu pocinje od 7. minute (7.02)
- 21:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

EVROPA I OSIROMASENI URANIJUM

Spisak slucajeva obolenja povezanih sa Balkanskim sindromom


Vise evropskih zemalja pogodjeno je "Balkanskim sindormom", koji se navodno odrazava na zdravlje vojnika koji su ucestvovali u mirovnim misijama u bivsoj Jugoslaviji.
U evropskim zemljama zabelezeno je pedesetak smrtnih slucajeva i kancerogenih obolenja. Sledi spisak zabelezenih slucajeva.
ITALIJA: Italija je, prema specijalnoj lekarskoj komisiji Ministarstva odbrane, najpogodjenija zemlja "Balkanskim sindromom".
U zemlji je zabelezeno 18 sumnjivih slucajeva od cega osam smrtnih i deset slucajeva vojnika bolesnih od tumora ili leukemije. Italijanska stampa pominje cak tridesetak slucajeva.
Oko 60.000 italijanskih vojnika i oko 15.000 civila ucestovalo je u misijama u bivsoj Jugoslaviji.
BELGIJA: Petorica belgijskih vojnika preminulo je od raka, a cetvorica su bolesna, saopstilo je Ministarstvo odbrane. U misijama u bivsoj SFRJ ucestvovalo je 12.000 belgijskih vojnika
SPANIJA: Ministarstvo odbrane priznalo je tri slucaja kancerogenih obolenja, medju kojima i jedan smrtni slucaj, kod veterana sa Balkana, ali ta obolenja pripisuje prirodnim uzrocima. "Biro za odbranu vojnika" je zabelezio cetiri smrtna slucaja i 12 sumnjivih slucajeva. U bivsoj Jugoslaviji boravilo je 32.000 spanskih vojnika. Prema vladi, prvih 5.000 testiranih vojnika imalo je negativne rezultate.
HOLANDIJA: Dva holandska vojnika koji su bili u Bosni i na Kosovu umrla su od leukemije. Holandija je na prostore bivse Jugoslavije bila poslala 25.000 vojnika.
SVAJCARSKA: Zvanicna istraga je otvorena u slucaju smrti jednog oficira koji je 1998. godine umro od leukemije. Oficir je 1996. godine boravio u Bosni. Svih 950 svajcarskih vojnika koji su bili poslati u Bosnu i na Kosovo bice podvrgnuto ispitivanjima.
PORTUGAL: Stampa je navela pet sumnjivih slucajeva, medju kojima dva smrtna. Lisabon, koji je iskazao obazrivost prema informacijama NATO, je na Balkan poslao ekipu civilnih i vojnih strucnjaka kako bi proverio nivo radijacije. U mirovnim misijama na Balkanu ucestvovalo je oko 10.000 Portugalaca.
FRANCUSKA: Cetiri francuska vojnika smestena su u bonicu zbog leukemije, saopstilo je Ministarstvo odbrane i dodalo da su rezultati testova o eventualnoj povezanosti bolesti sa upotrebom osiromasenog uranijuma negativni.
VELIKA BRITANIJA: Ministarstvo odbrane ne vidi vezu izmedju municije sa osiromasenim uranijumom i bolesti koje su se kasnije pojavile kod vojnika. Jedan bivsi inzinjerac, cije se zdravstveno stanje pogorsalo po povratku iz Bosne 1996. godine, zatrazio je, medjutim, objasnjenja od vlade.
NEMACKA: Jedan vojnik koji je sluzio u Bosni bio je oboleo od leukemije, ali se kasnije izlecio. Vojnik, medjutim, nije bio u kontaktu sa bombama ili projektilima sa osiromasenim uranijumom. Na Balkanu je od 1995. godine boravilo 72.000 nemackih vojnika. Danas ih na Kosovu ima 5.000 i u Bosni nesto vise od 2.000.
MADJARSKA: Vlasti su demantovale bilo kakav slucaj smrti povezan sa "Balkanskim sindromom". Udovica jednog vojnika, medjutim, tvrdi da je njen muz umro od leukemije posle sluzbe u BiH.
GRCKA: Prijavljen je jedan slucaj leukemije kod vojnika koji je sluzio u Bosni. Na Kosovu je boravilo 2.754 grckih vojnika i u BiH 799. Trenutno ih na Kosovu ima 1.500 i u Bosni 120.
DANSKA: Dvojica vojnika su obolela od leukemije posle jednogodisnjeg sluzbovanja u Bosni i u Hrvatskoj. Na Balkanu je sluzilo izmedju 15.000 i 20.000 danskih vojnika.
NORVESKA: Stampa je javila za nekoliko slucajeva leukemije u vojsci ne uspostavljajuci vezu sa osiromasenim uranijumom. Oko 5.000 norveskih vojnika sluzilo je na Balkanu.
Sve zemlje koje imaju vojnike na Kosovu pocele su ili planiraju da izvrse lekarske preglede svojih vojnika.

izvor:http://novine.ca/ARHIVA/2001/09_01_01/yu.html#EVROPA%20I%20OSIROMASENI%20URANIJUM
- 21:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.06.2004., utorak

Medicinske posledice osiromasenog uranijuma

Medicinske posledice osiromasenog uranijuma

Dr. Helen Kaldikot

30. oktobra 1943, stariji naucnik Menhetn projekta – S-1 Izvrsni odbor na temu "Upotreba radioaktivnih materijala kao vojno oruzje" – u pismu upucenom Generalu Lesliju Gruvsu, postulirao je da ce inhalacija uranijuma biti pracena "bronhijalnom iritacijom koja sledi u roku od nekoliko sati do nekoliko dana"…. Produkti koji emituju beta zracenje bi mogli doci u gastrointestinalni trakt putem zagadjene vode, hrane, ili vazduha.Iz vazduha bi dospele na sluzokozu nosa, bronhije grla, itd. Stomak, slepo crevo i rektum, gde sadrzaj ostaje duze vremena nego drugde ce najverovatnije oboleti. Moguce je pretpostaviti da moze doci do stvaranja cireva i perforacija creva za kojima sledi smrt.…" I tako dalje.


Kao da su opisivali neka akutna medicinska oboljenja koje su iskusili veterani Zalivskog rata nakon izlaganja osiromasenom uranijumu, OU, koji sad zagadjuje bivsa bojna polja Zalivskog rata i Balkana – i u stvar jesu, iako OU ima pola radioaktivnosti prirodnog uranijuma gore opisanog.


OU je u stvari uranijum 238, ono sto ostane posto se fisioni element uranijum 235 izvuce iz rude i koristi kao gorivo za oruzje i nuklearne reaktore. 700,000 tona ovog odbacenog radioaktivnog materijala je akumulirano za proslih 60 godina sirom Sjedinjenih Drzava dok americka vojska nije otkrila da je vredan. Gotovo dvaput vece gustine od olova, prolazi kroz oklop tenkova kao vruc noz kroz buter. Posto je bio besplatan i u velikim kolicinama, meci i granate od osiromasenog uranijuma bi bile jeftine za prizvodnju. Ali uranijum 238 ima opasne osobine. On je piroforican, bukne u plamen kada pogodi tenkove pri velikim brzinama. Vatra oksiduje uranijum, i do 70% se pretvara u mikroskopske aerosolizovane cestice koje mogu dospeti u male plucne kanale gde mogu ostati mnogo godina.


Zato sto uranijum 238 i njegovi produkti raspadanja emituju i alfa i beta zracenje, kao karcinogeni mogu osteti celije pluca, kostiju, bubrega, prostate, creva i mozga izazivajuci rak u tim organima, kao sto su zakljucili posle pregleda US radnika sa uranijumom koje je sprovelo Ministarstvo Energije. Posle inhalacije se rastvara i prenosi iz pluca u druge organe, ukljucujuci jetru, salo i misice. Na kraju se izlucuje kroz bubrege gde, posto je teski metal, dovodi do nefritisa, hronicne bolesti bubrega. Proucavanjem veterana iz Zalivskog Rata je pronadjeno da izlucuju uranium 238 u svom urinu i semenoj tecnosti. Procenjeno je oko 300,000 US veterana bilo izlozeno inhaliranom osiromasnom uranijumu.


Za decu u Iraku – gde je preko 300 tona OU u upotrebljenim granatama i aerosolizovanom prahu ostalo iza Saveznika – je javljeno da imaju veci procenat malignosti i urodjene nakaznosti nego sto je normalno. Slicni izvestaji dolaze iz bolnica iz Bosne i sa Kosova, dok neka proucavanja dece Americkih veterana izgleda da pokazuju veci nego normalan procenat urodjenih mana.


Ministarstvo Energije Sjedinjenih Drzava je nedavno priznalo da je kontaminirani uranijum preradjen iz vojnih reaktora izmesan sa "cistim" OU u fabrici "Paducah Gaseous Diffusion" u Paducahu, Kentaki. Ovaj kontaminirani uranijum sadrzi tragove neptunijuma, plutonijuma i uranijuma 236 – elemenata koji su hiljadama puta karcinogeniji nego uranijujm. .

Uranijum 238 ima poluzivot od 4,5 milijardi godina, dok neptunijum 237 i plutonijum 239 koji su mnogostruko karcinogeniji od uranijuma, imaju poluzivote od nekoliko stotina do nekoliko hiljada godina. Znaci, Irak, Kuvajt, Bosna i Kosovo su kontaminirani karcinogenim radioaktivnim elementima zauvek. I zato sto je latentni period kacinogeneze – vreme inkubacije malignosti, od 5 do 50 godina, skoro je sigurno da su malignosti koje su prijavljene u Nato trupama i mirotvorcima koji su sluzili na Balkanu i kod Americkih vojnika i njihovih saveznika koji su sluzili u Zalivu, kao i civila koji zive u tim zemljama, samo vrh ledenog brega.



Reference: Britanska & Evropska stampa
Pentagonovi dokumenti
Podaci o raku kod radnika sa uranijumom u postrojenjima Sjedinjenih Drzava
Originalni tekst
preuzeto sa:elektronika.ba
- 20:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Reportaza koju nece da vam pokazu.

Reportaza koju necete vidjeti na Vasim televizorima.
- 01:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #